SPLIT – GRAD CARA DIOKLECIJANA

Prvi stanovnik Splita bio je car Dioklecijan koji je baš u toj pitomoj uvali odlučio oko 293. godine poslije Krista sagraditi raskošnu carsku vilu oko 30 tisuća metara četvornih u koju se povukao nakon odlaska sa trona rimskog imperatora. Burna stoljeća nakon toga od vile su učinila grad u koji su prvi ušli stanovnici obližnje Salone u bijegu pred Avarima i Slavenima. Smjenjivale su se potom u gradu koji je rastao izvan zidina palače mnoge vlasti, od hrvatskih kraljeva u 10. stoljeću, preko mađarske i mletačke administracije, do francuskih vladara i Austro-ugarske monarhije.

Taj vječno mladi grad s oko 200 tisuća stanovnika živi svojim urbanim ritmom već 1700 godina sa srcem u Dioklecijanovoj palači koja je uz povijesno središte grada pod zaštitom Svjetske baštine UNESCO-a. Katedrala sv. Dujma, zaštitnika Splita, nalazi se u mauzoleju cara Dioklecijana, a njezina raskošna unutrašnjost mjesto je okupljanja brojnih vjernika i turista. Mnogo vrijednih spomenika kulture nalazi se i izvan zidina Dioklecijanove palače (renesansni trg Prokurative, palače, crkve, muzeji…).

Smješten na najtoplijem području sjeverne obale Sredozemlja, u samom središtu jadranske obale, ovaj turistički, gospodarski i sportski centar (Goran Ivanišević, Branka Vlašić, Toni Kukoč) regije svoju 'zelenu dušu' čuva na brdu Marjan, gdje park-šuma nadomak gradu pruža ugodu mirnih i od gradske buke udaljenih šetnica.

Bogata turistička ponuda udružena s jedinstvenim kulturnim nasljeđem te velik broj kulturnih i turističkih događanja daju Splitu poseban šarm i čini ga idealnim mjestom za odmor tijekom cijele godine.

Nigdje se kao u Srednjoj Dalmaciji ne može u krugu od samo 30 km naći dva grada sa spomeničkom baštinom pod zaštitom UNESCO-a i upisanoj u registar Svjetske kulturne baštine. Riječ je o Dioklecijanovoj palači u Splitu i povijesnoj jezgri grada Trogira između kojih se nalazi najveći arheološki lokalitet na istočnoj obali Jadrana – Salona, nekad sjedište rimske provincije Dalmacije.

DIOKLECIJANOVA PALAČA

Careva palača jedno je od najznačajnijih djela kasnoantičke arhitekture ne samo po očuvanosti pojedinih izvornih dijelova i cjeline, nego i po nizu originalnih arhitektonskih formi koje navještaju novu ranokršćansku, bizantsku i ranosrednjovjekovnu umjetnost. Katedrala je izgrađena u Srednjem vijeku rabeći materijale antiknog mauzoleja. Romaničke crkve iz dvanaestog i trinaestog stoljeća, srednjovjekovne utvrde, te gotičke, renesanse i barokne palače nalaze se unutar rimskih zidina tvoreći tako harmoničnu cjelinu.