Dvorac u kojem se danas se nalazi Samoborski muzej, a prvi puta je ucrtan na kartu Samobora 1764. godine.
Dvorac u kojem se danas se nalazi Samoborski muzej, nastao je u nekoliko građevinskih etapa na posjedu plemenitih Kralića. Na karti je Samobora prvi puta ucrtan 1764. godine. Krajem XVIII. stoljeća posjed kupuje dvorski savjetnik Franjo pl. Tisztpataky i na njemu podiže novi, udobni dvorac. Njegova udovica cijeli posjed s dvorcem oporučno 1809. godine ostavlja svom nećaku Ferdi Livadiću, u čijem posjedu ostaje do njegove smrti, 1879. godine. To je bilo zlatno doba dvorca. Glazbenik, pravnik, načelnik, sudac, školski ravnatelj, Ferdo Livadić, u svom dvorcu ugošćuje mnoge ugledne ljude svoga doba, ponajviše ilirce: Vraza, Gaja, Draškovića, Rakovca, Vukotinovića, Preradovića. Tu je prvi puta zapjevana ilirska budnica "Još Hrvatska nij' propala", koju je Ferdo Livadić skladao na stihove Ljudevita Gaja. Kasnije je dvorac mijenjao vlasnike, da bi se 1948. godine u njega počeo useljavati Samoborski muzej.
Danas su u Samoborskom muzeju raznovrsne zbirke s izlošcima koji su svjedočanstvo kontinuiteta života u samoborskom kraju. Tu su geološka, arheološka i kulturno-povijesna zbirka, te zbirka posvećena Ferdi Livadiću. Prikazano je i stoljetno samoborsko gospodarstvo, a u muzeju se nalazi i umjetnička zbirka portreta, sakralnih djela, skulptura, veduta, grafika i brojnih djela umjetničkog obrta, te zasebna etnografska zbirka predmeta samoborske okolice.
U blizini grada vrijedno je, među ostalim, razgledati dvor Podolje, u dolini Lipovečke Gradne, o kojem najstariji podaci sežu u XV. i XVI. stoljeće.
TZ grada Samobora, Trg kralja Tomislava 5, 10430 Samobor
