U zgradi Kneževog dvora u Stonu u ljetnim mjesecima svaki dan može se pogledati izložba iz arheološkog nalazišta spile Gudnja.
Pećina Gudnja, višeslojno prapovijesno nalazište na Pelješcu kod Stona, jedno je od onih arheoloških nalazišta koja već dugi niz godina pobuđuju veliko zanimanje stručne i znanstvene arheološke javnosti. Pećina se nalazi iznad Stona (oko 40 km sjeverozapadno od Dubrovnika) u masivu brda Porača,na nadmorskoj visini od 400m. Ulaz u pećinu okrenut je prema moru, a ispred njega pruža se izniman pogled na dobar dio južnog Jadrana i njegova zaleđa. Sa svih je strana pećina okružena strmim brdimai obroncima gorskih lanaca koji zatvaraju gotovo sve puteve i ograničavaju komunikaciju.
Uporaba pećine kao stambenog i životnog prostora započela je početkom ranog neolitika, oko 5700./5600 prije Krista, a njezin je prvi stanovnik bila dosta mala zajednica nositelja impresso-kulture koja, sudeći prema debljini sloja formiranog tijekom toga razdoblja, broju pronađenih kremenih i koštanih oruđa, te keramičkih ulomaka, pećinu nije koristila dugo vremena.
